Po vjervovanju ljudi sa Komova,  po komskim šumama i visovima žive vile.  Komske vile su posebne, jer kako narod tvrdi, imaju antropomorfnu moć. Mnogi ih prizivaju, mnogima se javljaju. Neke su dobre, druge,  pak, zle. Voda Margarita na Komovima poznata je po vilama, a omiljeno mjesto okupljanja im je na Ljubanu.

Vile na Komovima žive u vazduhu, na zemlji i u vodi. Njaviše ih ima u oblacima i u visokim vrhovima. Zato ih zovu nagorkinja, zagorkinja, bijela, vila i bjelogorka, komska vila.  Po narodnom vjerovanju vile su začinjane iz rose i trave, pa vila o samoj sebi govori u mnogobrojnim pjesmama posvjećenim komskim vilama ovako:

"Mene je gora rodila/ u zelen list me povila/ jutarnja rosa padala/ mene je vilu dojila./Od gore vjetrić duvao/ mene je mladu njihao/.

 

Komovi su, po narodnom kazivanju, puni vila. One stanuju u komskim pećinama. Najpoznatija od njih je Vilina pećina ili Vilina jama u Ljevorečko-kraljskom Komu koja se izdaleka vidi i nepristupačna je. Zato za ovaj Kom se može čuti naziv Vila.Tu su vilinski dvorovi. Tamo kažu ima "svašta na svijetu, što čovjek može zamisliti". Ko se nadje u vilinim odajama biće počaščen svakom djakonijom, ali takvih je malo.

Postoji legenda  o komskoj vili i Djoku Nikolinom Popoviću koji se zaljubio u nju i ona u njega. Priča se da je i sprski car, ne zna se tačno koji, dolazeći u lov na Komove, zapazio vilu i u nju se  zaljubio. Htio je da se oženi njom,ali ga je ona uslovila:"Bogme nikad ja te uzet neću/  dok ne nadješ do trista izvora / u predivnom Komu visokome/ ne posjetiš vodu Margaritu/ i Bijelu vodu pjenušavu/ u jednu ih žicu ne sastaviš".

Vile su  izuzetno lijepe, vitke i lake, ali sa ogromnom snagom. Pored pećina imaju i svoja gumna na kojima vršu žito i igraju kolo, takozvano vilino kolo. Imaju svoje vode i izvore gde se umivaju ili kupaju, gdje se i najčešće sreću. One igraju kolo i ko nagazi i predje preko tog kruga, taj im razvija kolo i biva žestoko kažnjen. Otuda i priča  u Vasojevićima da je ispod Koma jahao na konju mladić. Iz neznanja naišao je na vilino kolo koje je, prešavši preko njega, razvio. Njegov konj se spotakao i pao,a sa njime i mladić. Povrijedjeni su bili i konj i konjanik. Konj je poslije nekoliko dana uginuo, a mladiću se osušila lijeva strana tijela. Posle dugog liječenja mladić nije uspeo da se oporavi.

Jednom su se divokoze našle zarobljene među stijenama na Kučkom Komu. Za to su čuli Kuči i uputili se ka njima. Divokoze međutim spasi glas iz Viline pećine koji naredi da se pozovu “Karimani s mora” da krampovima i maljevima rasjeku zidove Koma. Tako su oni razbili stijene i sve divokoze osim tri su pobjegle. ’Neka to bude ljudima za večeru” presudi opet glas iz pećine.

Postoji i priča da se vila može uhvatiti samo ako joj se ukrade košulja dok se kupa. Tada vila ide za momkom koji je ukrao njenu košulju i u večini slučajeva se udaje za njega. Medjutim,  kad-tad vila odlazi u svoju slobodu.

U Vasojevićima se pjevaju mnoge pjesme o vilama.Jedna od najpoznajih je "Vila gajtan plete" i "Vila vilu preko Koma zvala", "Vila i vojvoda Marko".Vile su, po narodnom kazivanju, bile zaštitnice ratnika i  srpskog naroda.