Marko Miljanov Popović-Drekalović, u knjzi "Primjeri čojstva i junaštva", izdanje Čupićeve zadužbine iz  Beograda 1901. godine, na strani 22. zabilježio je sljedeću anegdotu o vasojevićkom vojvodi Miljanu Vukovom Vešoviću i Šuju Šćepanovu Dragoviću, kao primjer koliko su bili poštovani i cijenjeni u plemenu.

Tako je bio otjerao od sebe svoju ženu, stoga što ju je našao bio nespremnu jedno jutro, kada se vraćao s četom iz Komova noseći mrtva svoga brata Đorđiju kojega su ubili kolašinski Turci. Uzalud je bilo navaljivanje rođaka i prijatelja da je ponovo primi. (Ona je inače bila vjerna žena, dobra majka djeci i sestra uglednog glavara i junaka Šuja Šćepanova Dragovića). Zauzimali su se i preko Knjaza, ali vojvoda nije htio da popusti. Stalo mu je možda bilo da ga ko ne prekori i odgovorio je:

-  Rekao sam riječ da ne može više biti moja žena, i ne može.

Za takve postupke plaćalo se glavom. I mnogi su mislili da će vojvoda Miljan od Šuja poginuti. No Šujo kad su ga pitali: "Što ne ubi vojvodu Miljana, a onako ti nepravo sestru odvoji?" reče:

-Ne mogah ostaviti Vasojeviće bez nijednog Miljana; a da bijaše još jedan Miljan da ostane u Vasojevićima, ovi više ne bi po zemlji hodio!"

Milutin Osmajlić