Carine je planinski prostor  koji pripadaju Kučkom  Komu. Narod je mislio da ljepotu kakva je ovdje zaslužuju samo carevi, pa je, po jednoj verziji, ovaj predio tako  i dobio ime. Ali, ima i drugih verzija ....

To je, kako je napisao pisac Bogdan Labović, prostor od Boga predodredjen za careve. Mjesto gdje je čovjek bliži nebu, Bogu.

Opširnije...

Rogam je velika travnata udolina na sjeverozapadnom dijelu Ljevorečko-Kraljskog Koma koja je nastala od ogromnih ledničkih jezera koja su otekla niz dolinu rijeke Crnje.

Rogam zato ima oblik amfiteatra uzdignutog iznad pučine gustih šuma Crnje sa sjevera i Margaritske rijeke sa zapada. Ovim krajem dominira kameni rog koji se zove Rogamski vrh Po tom rogu Rogam je i dobio naziv, mada ima i tumačenja da je na Rogamu (brdo sa metehom) nekada neko orao njive koje se danas zovu oranice.

Opširnije...

Ljuban je visoravan koja pripada Ljevorecko-kraljskom Komu. Izdiže se  blagim travnatim reljefom iznad nepreglednog šumskog regiona alpske doline Ljubaštice.

Tek što se izdje iz šume sa bilo koje strane "udari" se pravo na Ljuban i pogled se zaustavlja na sjevernoj strani Božičkog Koma, njegovim liticama, pukotinama, žljebovima, borovima. Tu su i Točila kroz koja "klokoće bistra rijeka Ljubaštica. Točila, kao ponor, razdvajaju Božički od Ljevorečko-kraljskog Koma. Pogleda li se deseno, preko  Ploče - sjtenovitog ulaza u nekadašnje ledničko ležište zvano Medjukomlje,  pogled će se zaustaviti  na liticama, jarugama i policama borova. Ovdje sve odiše ljepotom i mirom koji povremeno zatalasa pjesma djevojaka: "Oj Ljubane plemeniti / cvijet jablan tebe kiti".

Opširnije...

Štavna je visoravan Božićkog Koma koja je, nakon zimskih dana od rana proleća do narednog snijega, prekrivena zelenom travom. Ova riznica ljepote  ime je dobila po travi štavnju koja raste po obodim Štavne u hladovini  i oko potoka i bere se kao zelje za pravljenje veoma ukusne pite zeljnice...

Štavna je izuzetno posećena visoravan i planinari, ali i mještani posjećuju je najradije preko proletnjih i letnjih vikenda  kada se ovdje, naročito u ljetnjim mjesecima  kada zaravan sa hladnim izvorima i zelenilom oživi od graje djece i veselih razgovora posjetioca.

Opširnije...

Varda  je  planinska kosa na oko 1780 metara nadmorske visine. Pripada Božičkom Komu na čije tjeme se oslanja. U narodu se smatra da je Ime  nastalo  po glagolu vardati, što u Vasojevićima znači nalagati drva u vatru .

Doktor J.Erdeljanović, medjutim, kaže da Varda znači straža, jer su Vasojevići na Vardi zaista i držali strazu kako Klimenti i Brdjani ne bi napadali njihove katune na Štavnoj. Kasnije je tu nastao jedan od nekada najvećih vasojevićkih katuna na koji su stada izdizala bratstva Fatići, Djakovići, Turovići, Vučeljići, Babovići...

 

Od Varde do sela Japan stiže se za nešto više od sat ipo hoda, koliko i do vrha Koma.

Danas je, ovo nekada izuzetno živo katunište, skoro prazno. Uglavnom, kao i u selima, tu je starije stanovništvo čobani koje je celim svojim životom neraskidivo vezano za ove ljepote ne mogu da se odreknu mira, prirode i  preljepog pogleda sa Varde u dolinu Perućice, ili prostrane

Opširnije...