Kuti su nekad bile samo pasište sa sjenokosima i ljetnje prebivalište Cecunjana, danas je to selo sa veoma malim brojem kuća ali prelijepih prirodnih ljepota, udaljeno od mjesnog centra Andrijevice oko dvadesetak kilometara. Kutska dolina opasana je lijepim planinskim predjelima i bistrim planinskim izvorima, Lumbraja, Štitska rijeka i Kuckaja koja i poslije najjačih kiša zna da bude bistra kao oko. Na ulazu u Kuti primjetiti ce te jednu staru Vodenicu. O ljepoti Kuti govori i uzrečica koja se joj uvijek ovdje može čuti“ Ljepši Kuti no dukati žuti“. Predio bogom dan kako za lovce tako i za ribolovce.

Prelijepo selo na samoj granici sa Albanijom ustaljeno u jednoj kotlini. Kuti su bili jos jedna raskrsnica Nemanjica puta koji se razdvajao prema Vrmosi, Decanima i Skadru.