KOMOVI.COM

bio je Jevrem Maksimov Bakić (Zabrđe, 1852 - Zabrđe, 1919), učitelj, plemenski i oblasni kapetan, narodni poslanik i tribun Gornjih Vasojevića. Osnovno obrazovanje stekao je u Andrijevici, a Bogosloviju na Cetinju (1872). Učiteljevao je u Gornjim Brčelima, u Crmnici, do 1875. godine, a potom je bio sekretar u Štabu vojvode Miljana Vukova u ustanku i crnogorsko-turskom ratu. Nakon rata bio je sekretar vojvode Maša Vrbice, a od 1878.g. je službovao u Bileći. Čin okružnog kapetana je dobio 1883, kada je postavljen predsjednika Okružnog suda u Andrijevici, istovremeno vršeći dužnost komesara za pogranične poslove. Potom je postavljen za oblasnog kapetana u Kolašinu. Vlast je obavljao po onoj narodnoj:"Nebo nema bez groma cijenu".

 

Poslije uvođenja ustava u Crnoj Gori, Jevrem Bakić je izabran, u Veličkoj kapetaniji, za poslanika skupštine (1906.g.) U Prvom balkanskom ratu, poslije oslobođenja Đakovice 1912. godine, bio je njen civilni upravitelj. Početkom Prvog svjetskog rata imenovan je za oblasnog upravitelja Andrijevice, zatim Berana, u kome ga je zatekla austrougarska okupacija. Interniran je u Mađarsku, u grad Baldagason, gdje je tamnovao od 1916. do 1918. godine.

Po zaduženju knjaza Nikole 1884. godine, starao se Jevrem Bakić oko izgradnje saborne crkve Svetog Arhangela Mihaila na Knjaževcu kod Andrijevice, te ga je Gospodar, po osveštenju svetinje, darivao sabljom "grahovkom". Bio je osnivač prve narodne čitaonice u Andrijevici. Sarađivao je sa Pavlom Rovinskim i Vasom Pelagićem prilikom njihovog naučnog obilaska Gornjih Vasojevića. Potpisnik je prvog proglasa o ujedinjenju Crne Gore sa Srbijom. Zbog političkih veza sa Beogradom i saradnje sa crnogorskim studentima u srpskoj prestonici na ujedinjenju Crne Gore i Srbije, bio je penzionisan od strane cetinjskog dvora. Ostao je upamćen kao državnik čvrste ruke, ali pravedan i odlučan. Srpstvo mu je bilo duboko u srcu. Umro je u rodnom Zabrđu 1. novembra 1919. godine.

 

Milutin Osmajlic