Po oslobođenju Berana u balkanskom ratu 1912. godine, od strane Prve donjovasojevićke brigade, brigadir Janko Vukotić, sa Police, gdje mu se nalazio Štab, nekoliko puta je upozoravao vojvodu Lakića Vojvodića:
- Nemoj dopustiti za živu glavu da nikakav vojnik uđe prijed mene u varoš...jer ja i taj ne bi trebalo da se gledamo.

Ali, bučičko-vinicki bataljon komandira Mila Saičića ušao je u Berane prije nego što je stigla glavnina Istočnog odreda sa komandantom Jankom Vukotićem. Kada je stigao u grad, došlo je do vrlo neprijatnog susreta između njega i komandira Saičića, koji je mogao imati tragične posledice.

Ljut na Saičića što je prekršio njegovo naređenje, ušavši u varoš, Vukotić se, sa kamdžijom u ruci ustremio prema Saičiću, sa namjerom da ga udari. Na to je Saičić, dohvativši se za revolver, oštro reagovao riječima:
- Ne k meni brigadire, čuvaj mi oficirsku čast!

Vojnici bučičko-vinickog bataljona, koji su se tu zatekli, zauzeli su stav "na gotovs", ali se, na sreću, brigadir Vukotić nije usudio da udari na njihovog komandira, koji bi, po cijenu obraza i oficirske časti, istinski pucao u svog komandanta. Tako se srećno završio ovaj nemili susret dva vrsna komandanta.

 

Milutin Osmajlić