Pleme Bratonožića prvi put se pominje sredinom 15. vijeka medju selima i opstinama gonje Zete koja su se po ugovoru sa Mlecima od 1455. godine,  dobrovoljno podvrgla mletačkoj državi.

Prema pomenutom ugovoru Bratonozici su  ostali  pod Mlecanima do 1460. godine, kada su se, prema nekim predanjima,  priklonili Turcima. Pocetkom 1608. oni su se zajedno sa ostalim brdskim plemenima odmetnuli od Turaka i  junacki borili se protiv njih do 1613. godine kada su Turci sa većom silom napali,ponovo ih pokoravali,ali su oni ostali uz ostale brdjane dostojanstveni u odbrani svoje slobode i domova. 

Prvi književni podaci o Bratonožićima sacuvani su  kod Marjana Grbičića-Boloce, u njegovom opisu skadarskog Sandžaka od 1614. Cak i crnogorski mitropolit Vasilije nabraja u jednom svom pismu od 1753. godine nahije i plemena u Crnoj Gori i u susjednim oblastima i kaže za Bratonožiće da se dijele na " dva plemena" i da imaju jednog vojvodu.