Vasojevićki delija, kapetan Zarija Bakić, označio je istoriju Gornjih Vasojevića. Prošlo je 110 godina od smrti sveštenika, podkomandira, barjaktara, megdandžije i plemenskog kapetana Zarije Radunovog Bakića. Rođen je 1824. godine u selu Zabrđu, u kući Bakića, koji potiču od vasojevićkog bratstva Novaković.

Zarija je svešteničko obrazovanje stekao u manastiru Đurđevi stupovi kod Berana i u manastiru Visoki Dečani u Metohiji.  Sa igumanom manastira Đurđevi stupovi Mojsijom Zečevićem, i kasnije sa vasojevićkim vojvodom Miljanom Vukovim, radio je na vraćanju u pradjedovsku vjeru islamiziranih Vasojevića. Bio je jedan od organizatora ustanka u dolini Lima (1853-1878). Dosljedno je sprovodio državnu politiku knjaza Danila i knjaza Nikole u Vasojevićima, za njihovo oslobođenje i ujedinjenje sa Crnom Gorom. Knjaz Danilo mu je dodijelio barjaktarsko zvanje. Kao barjaktar predvodio je odred od 300 Vasojevića u Srbiju 1861. godine i tom prilikom ubija turskog četovođu bega Batilovića u Đalovića klisuri. Po povratku iz Srbije, iste godine, sa odredom Vasojevića borio se na Pivi protiv turske vojske.  Odlikovao se ličnim junaštvom, izazivajući na megdan Dedagu Čengića, stekavši time veliki ugled kod Crnogoraca i Hercegovaca. Knjaz Nikola ga je za taj podvig darivao sapljom.

 

Zarija je ispoljio izvanredno junaštvo u bojevima Vasojevića 1862. godine i na crnogorsko-turskom frontu iznad Rijeke Crnojevića (Meterizi) u avgustu iste godine. Za te zasluge knjaz Nikola ga je imenovao za plemenskog kapetana, a 1875. i za podkomandira Kraljsko-zabrdskog bataljona. U crnogorsko-turskom ratu (1876-1878) sa svojim bataljonom dao je veliki doprinos pobjedi nad Turcima u bojevima na trebačkoj Previji, Buču, Pobjeniku, Bukovoj poljani i u Morači.

U periodima mira Zarija Bakić je uspješno rukovodio kapetanijom. Pomagao je širenju prosvjete i otvaranju škola u Gornjim Vasojevićima. Kao primjer, njegov sin Mitar, završio je Duhovnu akademiju u Kijevu i studije prava i francuskog jezika u Ženevi. Završivši školovanje, Mitar biva postavljen za člana Velikog suda, a nakon smrti Dimitrija Plamenca, za novog otpravnika poslova knjaževine Crne Gore u Carigradu. Godine 1896. Mitar postaje opunomoćeni ministar i izvanredni poslanik, tj. zvanični ambasador Crne Gore u Carigradu.

Zarijini junački podvizi opjevani su u mnogim narodnim pjesmama. Istoričari, hroničari i publicisti u svojim knjigama, studijama i naučnim radovima o Vasojevićima u 19. vijeku, pišu o Zariji Bakiću sa posebnim pijetetom, ne štedeći riječi hvale o njegovom doprinosu - naročito na bojnom i državničkom polju.Bio je strog ali pravedan narodni glavar, pravi narodni tribun. Kao veliki poznavalac narodnih običaja, tradicije i istorije, bio je član Crnogorskog društva za pričanje na Cetinju.

Poslije 1878. godine, živio je u svom rodnom Zabrđu, uvažavan kao narodni glavar, ratnik, sveštenik i dobar domaćin, primajući u svoj dom mnoge strane putopisce i istraživače Vasojevića, koji su o njemu pisali pohvalno, istinito i odmjereno. Umro je 1899. godine, ostavivši za sobom sinove: Draga, Đukana, Mitra i Mirka, dostojne nasljednike koji su pripadali samom vrhu vasojevićkih prvaka svoga vremena!

 

Milutin Osmajlić