Vasojevići su, za vrijeme turske vladavine, bili čuveni kačkini (hajduci) toga vremena. Kačkini su bili grupe ili pojedinci srpskog naroda koji su Turcima pružali stalan otpor. Oni su upadali među turski živalj; ubijali zulumćare i plijenili njihovu imovinu. Bili su strah i trepet za turske porobljivače. Sajo Saičić, Staniša Vuković, Miloš Osmajlić, Radoje Plavšić, Puriša Dedović, Zarija Zečević... svuda su stizali i mnogo zla nanosili Turcima, naročito Ali-begu Gusinjcu i Elez-begu Kolašincu.

Vasojevići su na svojim imanjima, koji su bili u posjedu, kao begluci, turskih aga i begova, radili kao čifčije i davali su deseti dio svih prihoda sa imanja. Begovi su danak prikupljali preko seoskih starješina (muftara), srpske pravoslavne vjere. Čifčije su nastojale da daju begovima što manje prihoda, što su muftari najčešće omogućavali, bez obzira na kontrolu mjesnog starješine - kajmekana.

 

Kačkini su zadavali muke i cetinjskom dvoru, bez obzira što su  bili osuđivani na zatvorske kazne. Vrhovni crnogorski sud na Cetinju, tom prilikom, izdao je komandiru Kolašinske brigade naredbu, da se gore pomenutim kačkinima iz Vasojevića, koji su odležali  po šest mjeseci robije, mogu da slobodno žive u ostaloj unutrašnjosti crnogorske države, ali ne i u  Vasojevićima. Sa tu stranu Vjeternika u Vasojeviće zabranjeno im je prelaziti do druge naredbe! Ako bi neki od navedenih kačkina prekršio ovu naredbu i prešao na teritoriju Vasojevića bez odobrenja vlasti, mogao bi da bude ubijen i još da dobije nagradu od 50 talira?! (Veliki sud na Cetinju, 13. septembra, 1888.god.).