KOMOVI.COM

U Košutićima kod Andrijevice otkriveni su ostaci manstira Čečevo .Novinari crnogorskog lista "Dan" istraživali su istoriju ovog manstira:

Ostajala je i netaknuta priroda, njeni važeći zakoni i tišina, ali i neka neskrivrna nada da se neće prekinuti čovjekovo trajanje na ovim prostorima. U tom čovjekovom bitisanju pored rijeke Perućice, koja dobi ime po slovenskom bogu Perunu, ispredale su se razne priče i predanja iz generacije u generaciju. Istinitost jedne od tih priča potvrdile su se ovih dana u selu Košutiće, na oko desetak kilometara od Andrijevice, na lokalitetu zvanom "Kršine" gdje su otkriveni ostaci manastira "Čečevo", kojeg je zub vremena odavno prekrivao velom tajne.

 

Sjaj prošlosti na temeljima vjere Bilo je puno seoba, kroz vjekove, sa prostora Vasojevića. Odlazili su ljudi iz Potkomovlja u potrazi za boljim životom, ostavljajući svoja ognjišta, noseći sa sobom žive zavičajne slike i sjećanja na protekla veremena. Ostajali su ovi krajevi pusti i zbog velikih ratova i razaranja, ali se ipak uvijek obnavljao život, počinjalo iz početka. Tajna trajanja zakopana ispod komskih visina ostajala je da svjedoči budućim naraštajima.O manastiru "Čečevo" pisali su poznati istoričari Jagoš Vešović, Marko Cemović, Tomaš Katanić i mnogi drugi. Znali su i stanovnici sela Košutiće, koje dobi ime po manastirskim košutama, da se na Kršinama nalazio veliki manastir kao jedan od najstarijih u dolini Lima. Posebno je tu priču forsirao Spasoje Đerković sa svojim sinovima i sinovcima, jer se ovaj lokalitet nalazi na njihovom imanju. Proganjala je Spasoja ta priča pa je svim silama težio da se izvrše neophodna ispitivanja pomenutog terena koja bi jednom zauvijek otkrila o čemu se zapravo tu radi. Tako su na njegovo insistiranje još 2005. godine stručne ekipe Polimskog muzeja iz Berana izvršili arheološka istaživanja utvrdivši da se na oko jedan metar dubine nalaze ostaci nekog vjerskog objekta.

Posjetili su te godine "Kršine" i mitropolit crnogorsko-primorski, Amfilohije, i episkop budimljansk-nikšićki Joanikije, kad je Spasoje parcelu od šest ari, na kome se nalazio manastir, a koja je bila u njegovom vlasništvu, poklonio Srpskoj pravoslavnoj crkvi sa željom da se tu ponovo napravi pravoslavni hram koji bi zasijao onim istim sjajem kako je prije mnogo vjekova a sijao ispod ponosne planine Crnogora. Tu Spasojevu želju prihvatili su i ostali mještani Košutica i drugi žitelji podkomovskih sela formirajući Odbor za izgradnju crkve, na čelu sa Miletom Đerkovićem, gdje su u tom cilju sakupljeni i prvi prilozi.

Tako su u posljenjih mjesec dana ponovo angažovani radnici Polimskog muzeja, na čelu sa arheologom, Predragom Lutovcem, koji su zajedno sa mještanima i drugim stručnim konsultantima izvršili obimna arheološka istraživanja. Tom prilikom su otkriveni temelji i ostaci ne samo veoma stare crkve, nego i još jednog hrama i pratećih objekata. Pronađeni su i brojni ostaci keramike, krstova i drugog materijala što jasno govori da se ovdje odvijao crkveni život. Cijeli ovaj prostor ukazuje na neku veću naseobinu u minulim vremenima. Mi smo godinama pronalazili razne predmete, pečenu glinu pravilnog oblika. Iznad ovih temelja manastira svuda su postojale podzide i neka vrsta stepeništa. U početku nijesmo znali o čemu se radi, ali kad sam saznao da je ovdje bio manastir odlučio sam da ovu imovinu vratim onome kojem je i pripadala i to Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Meni se ne jede hljeb sa crkvene imovine,  zato hoću da se viševjekovna nepravda ispravi. Na ovom prostoru vođene su vjekovne borbe za opstanak našeg naroda, rušene su i paljene crkve i manastiri, a mnogo toga se zaboravilo i prepustilo zaboravu. Narod je ipak uspijevao da sačuva slobodu ne zaboravljajući svoje svetinje - pripovijeda Spasoje. Iako je odavno prevalio osmu deceniju života spreman je Spasoje da, koliko je to u njegovoj moći, pomogne gradnju nove crkve.Kada se izvrše ostala neophodna istraživanja, pošto sam bio zidar po zanimanju i sazidao mnogo kuća spreman sam da ugradim bar malo umijeća u zidove novog hrama. To je moja unutrašnja potreba i obaveza, a Bog je jedan, pa neka on presuđuje kako je najbolje - kazuje Spasoje. Veliki doprinos oko otkrivanja istine o manastiru u Košutićima dao je i nedavno preminili novinar i književnik, Ratko Deletić, koji je 2006. godine napisao knjigu "Manastir u Košutićima i crkva u Konjusima".

Knjiga je pisana na osnovu narodnog predanja i brojnih dokumenata i zapisa koji su na neki način proročanski postakli Deletića da kroz to djelo da neki putokaz za ono što je ovih dana urađeno i otkriveno. Manastir Vaznesenja gospodnjeg u Košutićima pominje se kao Dečanski metoh. Zapisi pominju kneževe u Košutićima, bilo ih je devet iz sedam kuća Nemanjića, baš tu gdje se nalazio manastir. Hram je dugo svijetlio. Njegova luča je obasjala časni krst ispod Komova. Tu je svako imao otvorena vrata, ko je htio učiti molitvu i služiti svojoj vjeri i Bogu. Blizu manastira bili su carski konaci i danas se to mjesto zove Carevo kućište u kome je, kako kažu, noćivao car Dušan - pisao je Deletić.

U njegovim zapisima stoji da je dolaskom Turaka na ove prostore u više navrata paljen i obnavljan manastir u Košutićima, ističući da navodi govore da je do temelja razoren 1738. godine kada je bilo veliko "palenije po vaseljeni", kada je spaljen i manastir "Đurđevi Stupovi" na svetim vodama Lima. Po svoj prilici od te godine nije obnavljan manastir "Čečevo" nego je zbog spleta istoriskih okolnosti nasprem njega, na lijevoj obali rijeke Perućice, na košutićkom groblju (Crkvine) napravljena borova crkva, ali je i ona spaljivana od strane Turaka (ostaci se jos vide: crkveni prag i ostaci drvenog krsta).

Nijesu mještani Potkomovlja mogli bez svoje svetinje, pa su 1892. godine uz blagoslov mitropolita, Mitrofana Bana, napravili crkvu na Brodu u Konjusima kao zajedničku bogomolju za sela: Kuti, Cecune, Đuliće, Košutiće i Konjuhe. Bilo kako bilo očigledno je da će mještani Košutića i ostalih sela u Vasojevićima, uz pomoć Gospoda Boga i dobrotvora, obnoviti staro sveto zdanje na svetim vodama Perućice i vratiti dug svojim precima i minulim vremenima.  Zapis iz  "Čečeva" Kako je zapisao Ratko Deletić u knjizi o manastiru u Košutićima u ovom svetom hramu obitavao je spisatelj Smilj Dabižov zvani Vasilije iza koga je ostao zapis iz 1344. godine.

Zapis se zove Zbornik Smilja Dabidžova Vasilija i pisan ugljenom. To je prva stranica knjige koju je napisao Vasilije koji se potpisuje Zlodjel i crn. Knjiga ima oko 80 stranica i čuva se u Srpskoj akademiji nauka i umjetnosti u Beogradu. Zapis govori o tri slovenska plemena koja su došla u Debrecu (Oblast od Plava do sela Budimlje pod Komovima). Dalje piše da je vojvoda Vladislav ta tri plemena ujedinio u jedno biće - zapisao je Deletić.

Vise o Namastiru i obnovi mozete pogledati na zvanicnoj web prezentaciji Eparhije Budimnjansko- Niksicke