>
>>>
O Crnogorcima iseljenicima i njihovim potomcima ima dosta interesantnih istorija medju kojima je i jedna koju je preneo "Čаsopis SVETIGORA br.195. Lučindаn 2009.g. - Obrаznik zа vjeru kulturu i vаspitаnje Prаvoslаvne Mitropolije Crnogorsko- primorske sа Cetinjа".
Arhimаndrit Lukа:
Desio se jedаn dogаđаj nа Cetinju toliko neobičаn, dа nаs je ostаvio, što se kаže, sve bez dаhа. Dаkle, došlа su, kаo i četiri godine rаnije, dvа sveštenikа iz Portorikа od kojih je jedаn, otаc Andrej Vujisić, rodom iz Morаče, а drugi je otаc Petаr, nа kogа se i odnosi ovа pričа. Štа je on porijeklom, dа li Itаlijаn ili Albаnаc, nijesmo znаli dа kаžemo. Uglаvnom on je prаvoslаvni sveštenik, kаnonske Crkve.
>
>>>
Trka za zaradom i znanjem tokom 19.i 20. vijeka odvodila je Crnogorce na razne strane svijeta gde su na raznim zivotnim poljima ostavili duboke tragove. O pravcima iseljavanja Crnogoraca danas se relativno dosta zna kao i njihovom školovanju u inostranstvu zahvaljujuci, prije svega, pisanim tragovima Djoka i Momcila Pejovica. Crnogorski iseljenici dokazani su kao uspješni profesori, inžinjeri, češće ratnici i oficiri, a nerijetko i uspješni biznismeni, ali ostavili su i traga u najpopularnijoj sporednoj stvari na svijetu – fudbalu. Istine radi treba ispricati i pricu o Miliji i Pavlu Bakicu, koji su bili medju osnivacima danas izuzetno popularnog i uspesnog turskog fudbalskog kluba "Galatasaraj".
>
>>>
Sve cesce havarije dalekovoda u severnom delu Crne Gore, narocito u zimskim mesecima, kada mnoga domacinstva ostaju i po nekoliko dana u mraku, prizivaju sjecanja na dane odmah posle Drugog svjetskog rata kada je gornje Polimlje, zahvaljujuci mini elektranama, imalo struje u izobilju. Zahvaljujuci njima sijalica je u ono vreme pre zasvetlela pod Komovima nego u ravnicarskim mestima tadasnje Jugoslavije.
Bila je to zasluga malih ali znacajnih elektrana na podkomovskim recicama i potocima, snage od jednog do četrdeset kilovat sati. Od ukupno 35, šesnaest ih je snabdijevalo strujom po jednu kuću, pet su snabdijevale po nekoliko kuća , a 14 ih je su strujom napajalo čitava naselja.
Medjutim, pedesete godine proslog veka, donose vreme masovne elektrifikacije zemlje u kome je opstinama Berane, Plav i Andrijevica struja stigla dalekovodima iz hidroelektrane na Musovica rijeci kod Kolasina. To je bio pocetak kraja za 35 mini hidroelektrane od kojih, nazalost, do danasnjih dana nije sacuvana nijedna.
>
>>>
Tu, na obali rijeke Perućice, u selu Košutićima, Nedaleko od Manastira Cecevo, uz neprestane borbe za očuvanje života i pismenosti, u kući Miškovića na Savardaku ispod srditih Komova, još davne 1861. godine popovi: Petar Vulić i Miloš Vuković osnovaše prvu školu u ovom kraju.
Po širini nastave i neobičnoj spremnosti učitelja Vulića i Vukovića, ova šкola dobi ime “Vasojevićka univerza”. Kako bilježe hroničari, predmeti izučavani u ovoj školi prelazili su okvire utvrđenih planova i mogućnosti slušalaca. Učenici su pored nastave učinili i razne vojničke vještine, radili gimnastiku, učili mačevanje i hrvanje, sastavljali govore. Jedan od prvih polaznika ove škole bio je i vasojevićki vojvoda Lakić Vojvodić.
>
>>>
Na sedmom kilometru asfaltnog puta koji od Andrijevice vodi prema Konjusima još uvijek radi posljednja Vodenica potočara na prostorima Podkomovlja, Smještena u selu Košutiće na desnoj obali rijeke Perućice, zna, iako veoma rijetko, da kukuruzno zrno pretvori u žuti prah od koga se pravi poznata vasojevićka kolobotnjica.
Na ovom istom mjestu mlin za žito postoji još od 1938. godine. Podigao ga je ugledni domaćin iz ovog kraja Milić Đerković, ostavljajući je kasnije u amanet svojim sinovima i unučadima. Taj amanet nije zaboravio njegov sin Spasoje, koji, bez obzira što je odavno prevalio osmu deceniju života, još uvijek vodi brigu o vodenici, održava je i s vremena na vrijeme, pokrene njen kamen ispod kojeg su nekada izlazile tone najkvalitetnijeg brašna.