Kako je od Dobre rijeke postala Zlorečica, ko je razljutio narod da joj nadene tako ime i šta Zlorečica znači za sela Podkomovlja...
Noću iz Dobre Rijeke izlazila je djevojka vila. Od njene ljepote sav kraj bi se preobrazio u čudesnu svjetlost. Zaječale bi gore i nadošle vode odozgo od Komova, zvijeri i ptice bi se uzbudile. Djevojka se zagledala u mladog, stasitog vodeničara. Cijelu noć je bila sa njim a vodenički kamen mlio je žito. Od silnog zanosa i ljubavi nijesu primijetili da je vodenički kamen bivao sve brži i tako je izmlio žito i niko ga nije zaustavio. Udarao je kamen o kamen, na prazno, i stvarao čudesne zvuke. Zaljubljeni nijesu ništa primjećivali. Ljepotica iz vode odmamila je mladog vodeničara u virove Dobre Rijeke, baš ispod velikog kamena koji se nalazi ispod vodenice i tako su nestali.
Na vodama Dobre Rijeke bile su nekada i vodenice. Kažu, bilo ih je preko stotinu, mljelo se žito. Danas ih ima svega nekoliko. Među njima od davnina, upravo kada je sagrađen i manastir u Košutićima, tu, nadomak ovog svetog zdanja, na Dobroj Rijeci, bio je manastirski mlin koji na ovom mjestu i danas postoji. O postanku ovog mlina postoje različite priče. Na prvi pogled ambijent oko vodenice djeluje očaravajuće i ne ostavlja nikog ravnodušnim.Čini se kao da je ovdje vrijeme stalo ko zna kada. Koliko je vodenica stara, ne zna se. Za nju je vezana i ovakva priča:
Vodenički kamen stvarao je čudesne zvuke što je izazvalo sumnju mještana da se nešto čudno događa u vodenici. Niko nije prilazio mlinu nekoliko dana sve dok vodenički kamen nije stao. Tada su mještani prišli i vidjeli da vodeničara nema. Niko nije znao šta se sa njim zbilo. Poslije nekoliko godina, priča kazuje, na mjesečini je izbio snažan bljesak iz vode. Bio je to lik vodeničara,zatim se čuo prodoran glas od koga se pokrenuo vodenički kamen, koji se i danas pokreće i melje žito. Ne valja da stane. Ako bi stao ne bi bilo dobro za narod ovoga kraja. Od tada Dobru Rijeku nazvaše Zlorečica, po djevojci vili i teškoj ljubavi, koja je donijela smrt mladiću. Zlorečica je rijeka čijim koritom teče bistra voda od početka samih izvora Kutskaje i Perućice, pa sve do ušća u lim kod Andrijevice. Ovaj prostor je netaknuta prirodna ljepota. Ima preko 20 km udolina, koje su pod voćnjacima, livadama i njvama, bistih izvora i virova, jazova i vodenica, što čini pravo bogatstvo ovoga potkomskog kraja.
Inače, Zlorečica se prije zvala Krasna. Nastaje u Đulicima spajanjem Perućice i Kuckaje, ovo je područje, prostranih bujnih i gustih šuma, livada i pašnjaka, sa enormnim bogatstvom vode, koja sve to napaja i napija.
Na Debrici (Dobroj Rijeci-dolini) vladao je mir. Ostala je da traje priča o ljubavi dvoje mladih. Da li je to tako, vode ove rijeke znaju. Znaju i ova brda i udoline ispod Komova.