O svetom boru na Polici i proroku Stanju postoje zapisi u crkvenim knjigama. O njima su pisali prota Miloš Velimirović, Tomaš Katanić a i poznati crnogorski pisac Mihajlo Lalić.

Za bor je vezana istinita priča. Kada je ovo drvo bilo u punoj snazi i ljepoti krasila ga  je na vrhu zaravljena kruna od četine. Prije nekih sedamdesetak godina na bor su se ispela četiri mladića i na njegovoj velikoj krošnji zaigrala crnogorsko kolo. Ubrzo poslije toga sva četvorica momaka su  umrla, bor se osušio i sada  tako stoji na groblju, opominje i opire se zlu, kažu mještani, štiteći mrtve od zla. Drvo je sveto i ne treba ga dirati, kažu oni.

Nakon nekog vremena jedan mještanin je sa osušenog bora  odsekao poveći deo da bi založio vatru. Kada je naredne noći stavio panj u vatru iz panja je počelo da svetluca i nešto mu se ukazalo da ga odmah vrati na mjesto. To je i učinio. Stavio je okrnjeno parče na bor i pričvrstio ga ekserima. To se i danas vidi.

Naspram svetog bora nalazi se lepa mala  crkva. Dva sveta zdanja na jednom mjestu.