Jovan Zečević, u knjizi "Vinicka", objavljenoj 1992. godine, zabilježio je jednu divnu anegdotu pod naslovom:

K A L U Đ E R 

Vinićanin Joko, sin Petra Maksimova Zečevića (Maketića) bio je kaluđer u manastiru Đurđevi stupovi. Kaluđeri su u to vrijeme bili i Janićije i Nikodin Zečević. Narod ih je kao sveštena lica poštovao, ali, pošto se oni nijesu ženili na njih se gledalo nešto drugačije nego na popove - nekako sa sažaljenjem. Govorilo se: "Koja ih je nužda naćerala da se zakaluđere?"

O tome nam govore i riječi tužbalice. Kada je Joko umro, koji se kao kaluđer zvao Gerasim, za njim je plakala i njegova snaha Velika, žena njegovog brata Ivana, naričući: "Iako si "druge vjere" kaluđere, al si meni đever bio, moj đevere!"

Milutin Osmajlić