Uz temelj stare crkve na Nožici kod Lijeve Rijeke, đe je upravo podignuta nova bogomolja posvećena Svetom arhangelu Mihailu, krsnoj slavi Vasojevića, otkriven grob i posmrtni ostaci za koje se vjeruje da pripadaju rodonačelniku glasovitog i izuzetno brojnog i razgranatog plemena Vasojevića - praroditelju Vasu.

Da bi sve to bilo stručno i valjano urađeno, pozvana je i ekipa arheologa, Milan Pravilović, Mitra Cerović i Olivera Žižić, koja je odmah zaključila da su, ne samo temelji crkve, nego i svo groblje oko crkve, sa arheološkog stanovišta vrlo interesantni, da su tu nesumnjivo sačuvani tragovi barem pet-šest minulih vjekova.

Sve to je znak da je u pitanju grobnica, sigurno veoma stara i sva ka ko neke znamenite ličnosti, čim se nalazi na tom mjestu, uz ulaz u crkvu. Stoga je u pomoć pozvana i ekipa antropologa na čelu sa profesorom dr Božinom Ivanovićem. Čim je podignuta pokrovna ploča, ukazala se grobnica, oivičena sa četiri dugačke ploče i ispunjena dvadesetak santimetara debelim slojem najfinije, kao brašno sitne ilovače, u kojem su se odmah ukazale veoma dobro očuvane ljudske kosti.

Naravno, naučnička opreznost, ozbiljnost i odgovornost, nisu dopustili profesoru Ivanoviću da odmah kaže nešto određenije:

Izvjesno je da se radi o vrlo starom čoeku, pravom Dinarcu, da je riječ o veoma dobro očuvanim posmrtnim ostacima, za ono vrijeme gorostasno razvijenog čovjeka, iako su veoma dugo u zemlji - kaže Ivanović i objašnjava da su kosti tako dobro sačuvane zahvaljujući upravo ilovači koja se vremenom nataložila u grobu i prosto balsamovala skelet. 

Vasojevići su, pak, tvrdo ubijeđeni da su poslije šest vekova našli grob svog prapretka Vasa, jer je poznato da je to mjesto uz temelj crkve, po crkvenim kanonima rezervisano za njenog ktitora, tim prije što je sasvim sigurno da u to doba na ovim prostorima nije bilo neke druge značajnije, ni duhovne ni svjetovne, ličnosti koja bi zaslužila to grobno mjesto. 

To uvjerenje temelje i na pisanim tragovima i na predanju u kojem živi uvjerenje da je ovu crkvu podigao Vaso sa sinovima i da je potom i sahranjen tu neđe pored crkve.

Milutin Osmajlić