Lijeva rijeka je matica Vasojevića. Nalazi se sa lijeve strane glavnih puteva prema  Albaniji i Turskoj. Tako je i ime dobila.

Poznati pesnik i pisac Ratko Deletić napisao je da je "Lijeva Rijeka kolijevka Vasojevića. Ona je, ističe Deletić, svjetlost , iska,  slobode i duhovnost plemena. Nalazi se ispod neba i Komova. U njoj je mjesto  Nožica, Vasova stolica, kako se u narodu kaže. Na njoj je manastir Vasa Vasojevića, rodonačelnika plemena Vasojevića: Kad je Vaso došao u ove krajeve tu je stao , okrenuo se i rekao: "Ovdje ću da sagradim dom" i to mjesto nazvaše Nožica. Tu je podigao sebi zaduzbinu, posvetio je Argangelu Mihailu, kao i svi Nemanjići. Vaso je sahranjen pored svoje zadužbine, ne zna se tačno kada,mada ima nekih pretpostavki da je to bilo krajem 14 i početkom 15.veka.

 

Ispred crkve sahranjen je i senator i vojvoda Miljan vukov Vešović. Na spomeniku piše: "Slavnom sprskom junaku i borbu za narodnu slobodu vojvodi Miljanu Vukovu, zahvalan narod". Tu su i spomenici poginulim u balkanim, prvom i drugom svjetskom ratu, spomenik hrabrim i odabranim Ljevorečanima u pohodu 300 Vasojevića za Srbiju - 44 imena, urezano je u mermernu ploču.

Devedesetih godina podignuta je i bista igumana Mojsija Zečevića (1780.-1850) za kojeg Ljevorečani kazuju da je iz jake kuće Isovića koje je po junaštvu i čojstvu i Marko Miljanov ovjekovječio u "Primjerima čojstva i junaštva". On je bio duhovni i svetovni vladar Vasovjevića koji je  zajedno sa vasojevičkim glavarima "ustoličio" poznati  "Vasojevički zakon od 12 točaka".

Na ovom mestu se okupljalo pleme sa svojim vojvodom i dugim glavarima na zborove i dogovaranja od pamativijeka. Postoje zapisi (Dečanska hrisovulja iz 1220. i 1330. godine) da je Lijeva Rijeka pripadala Komskoj župi, što znači da je ovaj prostor sa manastirom na Nožici pripadao Dečanskom metohu. Dakle, Vasojevići su naseljavali prostor oko Komova i doline Lima prije Kosovskog boja 1389.godine.

Vasojevići se drže za jednu porodicu. Lijevom rijekom danas "odleže" mir.  Čovijek se tu oslobodio žurbe i iluzija. Živi pod zvijezdama okružen raskošnim prirodnim bojama. Mjesto tiho, smješteno s obje strane rijeke, koja se teško probija kroz klisure prema Morači. Nekoliko kuća od kamena ćuti pored puta.Tu je istorija ovog kraja, zapisano vijeme, ljudi, pogibije, bojevi ...