Ljuban je visoravan koja pripada Ljevorecko-kraljskom Komu. Izdiže se blagim travnatim reljefom iznad nepreglednog šumskog regiona alpske doline Ljubaštice.
Tek što se izdje iz šume sa bilo koje strane "udari" se pravo na Ljuban i pogled se zaustavlja na sjevernoj strani Božičkog Koma, njegovim liticama, pukotinama, žljebovima, borovima. Tu su i Točila kroz koja "klokoće bistra rijeka Ljubaštica. Točila, kao ponor, razdvajaju Božički od Ljevorečko-kraljskog Koma. Pogleda li se deseno, preko Ploče - sjtenovitog ulaza u nekadašnje ledničko ležište zvano Medjukomlje, pogled će se zaustaviti na liticama, jarugama i policama borova. Ovdje sve odiše ljepotom i mirom koji povremeno zatalasa pjesma djevojaka: "Oj Ljubane plemeniti / cvijet jablan tebe kiti".
Na Ljubanu su svuda zelene doline, izvori,cvijeća u izobilju. Vjeruje se da je po raznobrojnom cvijeću, kazu po cvijeću ljubavi - Ljuban i dobio ime. Drugi, pak govore da je ime dobio po nekom Ljubu koji je prije dolaska Kraljana, na Ljubanu imao katun. Mada se o Ljubu ništa ne zna mjesto gdje je imao katun i danas se zove Ljubovo katunište.
Ipak, medju narodnom je popularnija ona prva verzija o ljubavi, jer kažu ako dvoje ljubav na Ljubanu "snadje" ostaju večito zajedno ili večito ranjeni. Ljubav je ovdje nadživjela sve legende i živi i danas. Po suncačnom danu na Ljubanu se još uvijek vide refleksije ogledala kojima djevojke obavještavaju svoje momke da su sa stadom krenule iz katuna.