Potkomovlje je  najživopisniji predio u Crnoj  Gori pun šarenih mirisnih  livada i gorostasnih zelenih planina i visova (Komovi, Zijovo, Carine, Sedla, Crnogora, Rupe, Repista, Asanac, Zeletin...) Sa rijekama: Mojanska, Desna rijeka, Perucica, Kuckaja, Zlorecica... koje poje ova brda  bogata biljnim i zivotinjskim svijetom, Potkomovlje  predstavlja  raj  za planinare, lovce, ribolovce i zaljubljenike prirode. 

Svjezi vazduh, bistra voda, sareno cvijece... Ponekad se moze cuti poneki pucanj lovaca, da se vuci ne prejedu mesa, da lija dolija. Cuje se zvizduk konca ribarskog, kako umjesno zabacuje i vara ribu. Djeca graje i prave virove na rijekama, valjaju drvlje i kamenje kao uporni mravi a i poneka pjesma odjekne sa pasnjaka: Oj lijepa prelijepa sto mi srce pocijepa..../ Oj mladosti molim ti se jos jedanput vrati mi se / nije mladost ko proljece jednom dodje vise nece...

Dje god da krenete kud god da setate po Komovima, nadlijeću vas orlovi, želja vas vuce prirodi, tajanstveno vas prate i čuvaju Vile.

Zamiriše i pečenje sa raznja. Posebno na Petrovdan ali  i o Ilindanu kada katuni ožive. Igraju se kola, pjeva se, ispod oka poručuje simpatija djevojci, nadmeću se hrabri i jaki u raznim sportskim igrama kao bacanje kamena s ramena... (obavezna preporuka svima koji misle da posjete Vasojevice u ljeto, svakog 12 jula kada se mještani okupljanu na Ljubanu i Štavnoj ili na Ilindan 2 Avgusta kada je skup ispred crkve Krsta od Prevlake na Carinama gdje se sastaju Vasojevići i Kuči,

S mrakom, počinju sjednici, naročito popularni u zimskim dugim noćima. Seljani  “pohode” jedan drugoga  i uz dobru laganu šljivovicu ili  lozovaču, kuvani krompir sa izuzetno ukusnim sirom (sa kojeg se kajmak nikada ne skida), počinju da “vezu” priče, anegdode, pripovedaju o velikim danima i dogadjajima. Sviraju se gusle, uz njih se pjeva i mladjima ostavlja u amanet da prenose svoju slavnu istoriju narednim pokoljenjima, jer samo tako život može da nastavi svoj tok.