1853. g. Je veliki datum u istoriji Vasojevića. Te godine su se oni ocijepili od Turske i prisdajedinili se Crnoj Gori. Da se Vasojevići ocijepe sanovoljno od Turaka pomogla je i agresivna politika Kneza Danila kao i snažna generacija Vasojevića ovoga doba.

Na čelo Vasojevića stao je Vojvoda Miljan Vuković, čovjek velikoga uma, sposoban za inicijativu pravilnih zaključaka i tvorac smjelih kombinacija. Skoro nepismen, on je svojom rasnom energijom čuda stvarao i stvorio sebi zavidno mjesto u grupi onih vojvoda koje je s pohvalom pjesma opjevala. O njegovoj veličini najbolje je rekao Kučki vojvoda Marko Miljanov, na pitanje Kralja Milana  koji je najbolji crnogorski vojvoda ogovorio je kralju, „Vojvoda Miljan Vuković“ a zašto,“zato ,Veličanstvo što se s Vasojevićima oslobodio od turaka samo sam i od Šabanagića nahije stvorio najljepšu srpsku bašču“.

Nastavio je zapoceto djelo igumana Mojsije Zecevica na ujedinjenju Vasojevića i drugih brdskih plemena u jednu državu Crnu Goru.

 

 

Pisar vojvode Peka Pavlovića, Jovan Nikolić, zabilježio je vojvodino sjećanje o Miljanu:

"Miljan Vukov je bio nešto drukčiji čovjek od nas iz Stare Crne Gore. Može biti da je takav bio što je vaskrsao jednu Nahiju, i, na zor sultanu i mnogijema silnijema begovima, doveo k nama, u slobodnu zemlju crnogorsku.
Nije htio ništa i nikoga da otrpi, pa bio to i Gospodar. Planuo bi na svaku nepriličnu riječ ili uvredu koju bi neko uputio njemu ili njegovom plemenu. A bilo je takvijeh. Ti znaš kakvi su naši ljudi! Bio sam tu u više prilika kada je Gospodar ima muku da omekša ovog plahovitog Vasojevića.
A on je bio prijatelj i rodoljub, ka iko među nama. Kad se sa njim sprijateljiš, nema kod njega nikakvijeh dvoumica ili šetalica, no se drži prijatelja i druguje s njim ka sa bratom.
A znam ga ka velikog rodoljuba. On ljubi domovinu, iako ima nekijeh koji ga krive da drži nekakve odnošaje sa Srbijancima. Nije tu štete nikakve, no neka drži, i tamo su naša braća. A on neće ništa učiniti što bi naudilo ugledu i časti domovine, a zbog takvijeh veza nikome štete neće biti. To govore za njega oni kojima sve smeta što čini i što radi njegovo pleme, eto skoro od Morače do Lima. Boga mi, niko nije toliko zadužio Crnu Goru, poslije kuće Petrovića, koliko on".
A vojvoda kučki Marko Miljanov, koji ga je istinski uvažavao i uvijek ispred sebe "isturao", napisao je: "Svi smo mi vojvodići, a Miljan je pravi vojvoda! Prislonio je knjazu i Crnoj Gori još jednu Crnu Goru a i drugo, te nema nijednog glavara koji bi mu moga reći:,Pomakni se, da sjednem!".

Serdar Jole Piletić  o Vojvodi Miljanu i oslobadjanje Kolašina

Prisajedinjenje Vasojevića Crnoj Gori, bio je jedan od najvažnijih događaja u crnogorskoj istoriji. Zadatak vojvode Miljana Vukova i vasojevićkih glavara je bio da se odmah uspostavi vlast kakvu je imala Crna Gora u njenim starim granicama. Zato je vojvoda Miljan Vukov organizovao vojsku i postavio sedam kapetana koji su, zajedno sa njim, upravljali Lijevom Rijekom i Nahijom.
Njegov iskreni prijatelj i pobratim, serdar Jole Piletić, ostavio je svjedočanstvo, u kojem veli: "Negdje s proljeća 1853. godine, zatekao sam goste u domu moga brata, vojvode popa Rista, kad sam se vratio sa Cetinja. Tu bješe kita ljudi, kakvije nijesam u moj vijek gleda. Prepoznah mog prijatelja, ljevorečkog pregalca Miljana Vukova, sa sedam ljudi, koje ja nijesam poznava. Ali, poznava sam Miljana! Svraća je u našu kuću često, kad je putova pro Pipera za Cetinje.
Miljan je ima mač u ustima, a ne jezik! Govorio je odrešito ka da mačem sijeva. Reče da su mu to kapetani, koje vodi knjazu da mu poljube ruku i da ih vidi. S njima bjehu i dva perjanika, kako mi reče.
Ja se našalih: Ti postade knjaz u Nahiju, Miljane. Pa bez kapetana i perjanika nikud!
A on će meni: Lako je Vama ovamo. Sve imate gotovo, stvorili ste prije, a mi stvaramo sve iz početka, ka čovjek kad ozida kuću i počne da se okućava i sređuje".
Plavsko-gusinjski begovi, ne mireći se s gubitkom velikih posjeda u Nahiji, nazivali su vojvodu Miljana pustolovom ljevorečkim, tražeći vojnu pomoć od skadarskog vezira, ne smijući da udare olako na Vasojeviće. Vojvoda Miljan nije hajao za to, nego je svojim Vasojevićima govorio: "Opri se prije, udri čim stigneš! Ne očekuj da se neprijatelj sprema na tebe. Ne daj da se sredi, i sređen udari!" Od tada, sve do bitke na Grahovu, 1858. godine, Miljan Vukov je sa svojim Vasojevićima uspješno odolijevao nasptajima Turaka. Tada mu je knjaz Danilo kazao: "To je država moja, Miljane, a neka je vlast tvoja!"
Na Ilindan 1858. godine, Vasojevići, Bratonožići, Moračani, Rovčani, Jezerci, Šaranci i nešto Kuča, predvođeni vojvodom Miljanom Vukovim i Novicom Cerovićem, napali su, i gotovo sasvim razorili grad na Tari, Kolašin, time izazvavši međunarodni skandal. Veliki vojvoda Mirko Petrović je bio za to da se obojica ,"u ime države", strijeljaju?! Naravno, knjaz Danilo, inače pobratim Miljanov, nije to uradio, davši im instrukcije da se brane pred Međunarodnom komisijom za razgraničenje sa Turskom, sa sjedištem u Dubrovniku. Uspjeli su i obojica su se vratili u svoja plemena, ovjenčani slavom.

 

Dodatak: Milutin Osmajlic