>
>>>
U osamnaestoj godini (1865.g.) postao je plemenski kapetan.
U doba velikih bojeva Vojvoda Lakić bio je podkomandir komandiru Todoru Vukoviću, a 1909. god. Knez Nikola postavio ga je za ministra unutrašnjih dela.
Imozantna pojava znalačko-psihološkoga pogleda, razdvojene sijede brade srednjega rasta, ali temeljita, nikada nebi odao nijednim gestom, da je seljački glavar komskih gorštaka. Zdrava seljačka pamet ničim nepomućena, već naprotiv obogaćena djelima Tolstoja, Šekspira, Karlalja, Smajlsa. Samouk kao i ovi velikani pera! Preko crnogorskoga odijela prebaci dolamu postavljenu vučetinom, pa pojaše konja tako meraklijski, kako je rijetko ko umio, vidjeti ga kada zagusla ideal slikara a pjesma zanos Dinarca.
>
>>>
Petar Bojović je porijeklom iz plemena Vasojevića. ratu i prvom svetskom ratu. Napisao je: Odbrana Kosova polja, Vod patrole, Vaspitanje vojnika, Metoda za rešavanje taktičkih zadataka itd. Preveo je „Taktiku“ od Brijalmonta. U Prvom balkanskom ratu bio je nacelnik staba Prve armije. Ucestvovao je u ratu protiv turske, Bugarske, prvom balkanskom
>
>>>
bio je Jevrem Maksimov Bakić (Zabrđe, 1852 - Zabrđe, 1919), učitelj, plemenski i oblasni kapetan, narodni poslanik i tribun Gornjih Vasojevića. Osnovno obrazovanje stekao je u Andrijevici, a Bogosloviju na Cetinju (1872). Učiteljevao je u Gornjim Brčelima, u Crmnici, do 1875. godine, a potom je bio sekretar u Štabu vojvode Miljana Vukova u ustanku i crnogorsko-turskom ratu. Nakon rata bio je sekretar vojvode Maša Vrbice, a od 1878.g. je službovao u Bileći. Čin okružnog kapetana je dobio 1883, kada je postavljen predsjednika Okružnog suda u Andrijevici, istovremeno vršeći dužnost komesara za pogranične poslove. Potom je postavljen za oblasnog kapetana u Kolašinu. Vlast je obavljao po onoj narodnoj:"Nebo nema bez groma cijenu".
>
>>>
Jedan od istaknutih prvaka plemena Vasojevića bio je arhimandrit Nikodin Zečević, iguman manastira Đurđevi stupovi od 1850. do početka 1862. godine, sin Maksima Pantova, od koga je potekao bratstvenički ogranak Maketića u Vinickoj kod Berana. Njegov bratstvenik čuveni Mojsije Zečević, doveo ga je sebi u manastir, jer ga je zapazio kao vrlo inteligentnog mladića, gdje je stekao osnovno obrazovanje. Nakon toga, uputio ga je u Srbiju na dalje školovanje kod beogradskog mitropolita Petra Jovanovića. Po završetku bogoslovije, Nikodin se vraća u Vasojeviće, i preuzima duhovno vođstvo nad plemenom, nakon smrti igumana Mojsije. Odmah se angažovao na uspostavljanju organa vlasti, posebno se zauzimajući oko sređivanja međubratstveničkih sukoba, sprečavajući i nasilničke postupke Vasojevića prema drugoplemenicima.