Pored svega što se zna koliko ga je cijenio vojvoda Marko Miljanov, kada ga je Bećo Nikolin Popović, na jednom sjedniku Kuča, upitao:
-Vojvoda, da te nešto pitam, da mi pravo kažeš? Samo, nemoj se ljutiti!
-Ela, Bećo, samo znam da nećeš nešto pametno progovoriti!
-Obraza mi, ima li boljega Crnogorca u Crnoj Gori od tebe? -Eto, Bećo, bogme sam zna da nećeš ništa mudro reć! Kako nema, jadan ne bio!? Mnogo ih je. Ne bih ih mogao pobrojati za tri dana.
-Kaži nam bar jednoga, jer mi mislimo da nema od tebe boljega.
-E, ima! Jednoga ću ti kazat, ma nemoj za više pitat.
-Ko je taj?
-To je vojvoda Miljan Vukov. A da je on bolji čovjek i junak od mene, kazaću ti primjerom, da ne bi mislio da pričam napamet. Evo kako: javim ja vojvodi Miljanu u Lijevoj Rijeci da ću prve nedjelje doći kod njega, na razgovoru. U nedjelju, kad sam se pojavio sa pratnjom na pomolu Lijeve Rijeke, na zvano mjesto Pogane međe, Miljan me vidio, pa je dozva popa Pera Ivanovića, i raka mu: "Pope, naredi da zvono na crkvu bije!"
Pop, začuđen, upita:
-A zašto, vojvoda?
-Dolazi vojvoda Marko, pa da se oglasi njegov dolazak.
-Pa, ako dolazi vojvoda Marko, ne dolazi vladika, gospodine vojvoda - odgovori pop.
-Naredi neka zvone - reče Miljan - pa kad dođe vladika, uzećemo jedan čaktar sa dobra ovna, i objavićemo njegov dolazak.
Popo je morao, i naredio je te je zvono zazvonilo.
-Bećo, ovo je dokaz da je Miljan bolji čovjek od mene. Jer, da se bojao njegovoj časti i čojstvu, nikada mi takav doček ne bi priredio - reče Marko.
Milutin Osmajlic